U ljubavi i ratu sve je dozvoljeno. Kažu da isto vrijedi za politiku i poslovanje. Zato se, nažalost, dobar broj hrvatskih političara i menadžera može opisati metaforom svinje-lisice. Njihov se stil ponašanja temelji na lukavstvu i pokvarenosti.
Takve primjere stalno gledamo svuda oko nas. Vladajuća stranka i bivši premijer pravomoćno su osuđeni za korupciju. Slično vrijedi za desetak bivših saborskih zastupnika i ministara. Gradonačelnik i njegovi pajdaši desetljećima harače po proračunu grada Zagreba. Dobar broj nagrađenih „menadžera godine“ svako malo kampira u Remetincu. Zadnji je primjer župan Žinić koji koristi prognaničku kuću u vlasništvu države 25 godina bez kune naknade. Zgražamo se nad takvim pojavama, ali nakon par mjeseci sve ode u zaborav…
Naša javnost naviknuta je na političke i gospodarske vođe koji zaobilaze zakone, ignoriraju moral, kradu, lažu varaju. Mnogi misle da tako mora biti i da je to normalno, čude se zašto nas svijet ne razumije i zašto smo još uvijek pri dnu Europe. U uspješnim zemljama menadžer i političar moraju biti etični. Ne samo zato što je to ispravno pa se dobro osjećamo, ili zato jer se takvim ponašanjem ostvaruju vrijedni ciljevi za društvo, nego i zato što je to ekonomski isplativije i efikasnije.
Nedavno sam od jednog pravnika saznao zanimljivu činjenicu. Japan je zemlja sa preko 125 milijuna stanovnika, a nema bitno više odvjetnika od Hrvatske čija populacija jedva prelazi četiri milijuna. Zašto je tako? Kad se dva japanska poslovna čovjeka rukuju da potvrde usmeni dogovor, obojica preuzimaju moralnu obvezu za koju jamče svojom čašću. Ne može li netko izvršiti preuzetu obvezu, makar iza nje stoji samo riječ, a ne potpisani ugovor, njegova je karijera gotova. Postao je nečasni čovjek s kojim više nitko ne želi surađivati. U takvom okruženju sudovi i pravnici nemaju posla, jer među ljudima djeluju visoki standardi etike i morala.
Kakva je situacija s našim političkim vođama i poslovnim ljudima? Naravno, ima časnih iznimaka, ali svinja-lisica potpisat će ugovor, a onda će se pri izvršenju početi pojavljivati izgovori: Ne mogu robu isporučiti na vrijeme, ne mogu garantirati ugovorenu kvalitetu, ne mogu platiti u roku, ili uopće ne mogu izvršiti financijsku obvezu. Budi čovjek pa me shvati, a ako ne možeš, onda me tuži!
Moji američki studenti ponekad pitaju u kakvom okruženju rade njihovi hrvatski kolege i koji ih problemi muče. Ja im s osjećajem gorčine pokušam objasniti glavne noćne more hrvatskih poduzetnika: Hoće li kupac platiti robu koju su isporučili i u kojem roku (često je dužnik država), hoće li im dobavljač dostaviti robu koju su već platili, hoće li ih pravni sustav zaštititi u roku kraćem od pet godina, hoće li ih uopće zaštititi ako su se zamjerili kakvom političkom moćniku…
Gospodarsko okruženje u kojem su poslovni ljudi etični i odgovorno izvršavaju svoje obveze nije samo časno, ugodno i opušteno jer nas lišava takvih noćnih mora, nego smanjuje troškove rizika i pravne podrške poslovanju te bitno utječe na efikasnost. Takvo okruženje atraktivno je ulagačima jer je predvidivo i stabilno, a u njemu pravna država može lako i djelotvorno funkcionirati. Nažalost, kod nas se još uvijek više isplati biti korumpiran i snalaziti se uz pomoć isto takve politike.
John Maynard Keynes svojedobno je rekao da je bolje biti dio većine koja je u krivu nego pripadati manjini koja je u pravu. Zato imamo situaciju kakvu svakodnevno gledamo oko sebe. Dobro je biti moralan, ali samo ako su svi moralni. Ako nisu, postajete iznimka - moralna budala!