Knjigu Hrvatska 2020 napisao sam prije jedanaest godina na nagovor kolega, suradnika i prijatelja. Uvjerili su me da sam dužan napisati zbog svoje i njihove djece. Prvo sam se s idejom borio, onda sam se pomirio i predao, a na kraju se u nju zaljubio. Iako se radilo o zahtjevnom tekstu koji traži godine istraživanja i na kakvom obično rade cijeli timovi, ja sam ga napravio sâm i na njega potrošio svega tri mjeseca. Ili, točnije, tri desetljeća.
Naime, dobar dio života spremao sam se za ovu knjigu, a da nisam bio svjestan. Sve što sam učio, radio, iskusio ili fantazirao taložilo se, bilo amorfno i neprepoznatljivo, a onda se uobličilo na tastaturi računala čudnom lakoćom. Kad sam počeo pisati, zamislio sam sustavnu strategiju, temeljenu na misiji, viziji, ciljevima, akcijama i konkretnim projektima. Kao da je država poduzeće, racionalno, organizirano i lako upravljivo. Što sam bio dublje u problemu, postajalo je jasnije da se, kao kod svake vizije, zapravo radi o oblikovanju sna, satkanog od mašte i ambicije, od realnosti i fikcije, od znanosti i ludosti. Sada, nakon deset godina, vrijeme je za novi san, posebno zato jer se stari baš i nije ostvario.
Što su temelji Hrvatske 2030? Zašto uopće imati viziju? Aforizam kaže da prvo moraš imati san, želiš li da ti se on ostvari. Većina ljudi barem u mladosti ima san, ali kasnije njegovu (ne)realizaciju prepušta sudbini. Manjina pripada vizionarima koji neće posustati dok svoj san ne pretvore u realnost. Oni vjeruju da sudbinu ne treba prihvaćati već ju valja uzeti u svoje ruke. Da bi se vizija oživotvorila treba pokušavati, istraživati, mijenjati se i boriti. Ništa se neće dogoditi samo od sebe, zato sanjajmo, poduzimajmo i planirajmo!
Zamislimo kakvu državu želimo imati, a zatim se organizirajmo i krenimo u akciju koja će omogućiti da se taj san ostvari! Nemojmo čekati da naše probleme rješavaju Europska unija, Ujedinjeni narodi, multinacionalne kompanije, ili trendovi svjetskog tržišta! Ne krenemo li u realizaciju hrabre i poticajne vizije, bit će teško izbjeći budućnost koja donosi štrajkove, ulične nemire i socijalni revolt nezadovoljnog stanovništva. Naša kultura, političko i gospodarsko okruženje, u pravilu pate od skromnih ciljeva i manjka vizije. Hrvatskoj nedostaje samosvijesti, hrabrosti i spremnosti na složene i izazovne projekte te pobjedničkog duha uz koji bi globalni uspjesi bili mogući. Zato je jedan od zadataka Hrvatske 2030 promijeniti takav stav o budućnosti. Bez vizije, zemlja samu sebe osuđuje na preživljavanje i dugoročni neuspjeh.
Bitna osobina svake uspješne države je ambicija, želja da se napravi nešto veliko. Uspješni se ne zadovoljavaju malim ciljevima, beznačajnim pothvatima, prosječnim rezultatima, sitnim projektima i neznatnim efektima. Oni imaju hrabre vizije koje pokreću velika očekivanja. Slikovito rečeno, pucaju iznad cilja kako bi ga sigurno pogodili. Analiza zemalja koje su uspjele vizionarskim pristupom i hrabrim reformama bitno ubrzati svoj razvoj, ukazuje na nekoliko zajedničkih karakteristika. Kao prvo, sama vizija i strategija nisu dovoljne za uspjeh i stvaranje globalne konkurentnosti. Važan je cjelokupni strateški proces kojim će se izmijeniti sustav vrijednosti, kultura ponašanja i način razmišljanja. Nacije moraju biti sposobne promijeniti svoje dotadašnje gledanje, postojeće vizije i tekuće strategije i biti inventivne, gradeći na postojećem, ali jednako tako kreirajući nešto novo.
Druga važna činjenica jest nužnost snažnog vodstva s vrha. Vizija mora dolaziti, ili barem biti prihvaćena, od nositelja vlasti. Zemlje poput Izraela, Irske, Singapura, Švedske, Estonije, Danske ili Kine uspjele su u svojoj transformaciji zbog snažnog vodstva s vrha upravljačke piramide. Važno je za reforme pridobiti većinu stanovništva i sve slojeve društva. Pritom valja znati da uspjeh ovisi o osiguranju dugoročnosti pristupa. Neovisno o promjenama vlasti, potrebno je ostvariti konsenzus oko strateških promjena, kao i oko mjera i načina njihovog ostvarenja. Promjena stranke na vlasti ne smije značiti odustajanje od vizije i uspješnih strategija kojom se ona pretače u život.
Mislite li da je sve ovo tek nemogući san? Ako su mogli Finska, Singapur i Dubai, zašto ne bi mi? Najvažnije su pretpostavke otvaranje naših resursa svjetskom kapitalu koji vapi za pametnim i profitabilnim projektima, zatim poticanje poduzetničke klime i stvaranje uvjeta da javno-privatno partnerstvo i investicije pokrenu naše atraktivne resurse.
Vjerujemo li Marku Twainu, čovjek s novom idejom je luđak sve dok ta ideja ne uspije. Povjerujemo li u takvu viziju, makar se čini kao utopija, ona se može realizirati. Uz puno truda i malo sreće, za deset godina dobit ćemo Hrvatsku kakvu želimo ostaviti našoj djeci.
Yorumlar