Vizija Hrvatske 2030 - da bi se ostvario, prvo trebaš imati san


Knjigu Hrvatska 2020 napisao sam prije jedanaest godina na nagovor kolega, suradnika i prijatelja. Uvjerili su me da sam dužan napisati zbog svoje i njihove djece. Prvo sam se s idejom borio, onda sam se pomirio i predao, a na kraju se u nju zaljubio. Iako se radilo o zahtjevnom tekstu koji traži godine istraživanja i na kakvom obično rade cijeli timovi, ja sam ga napravio sâm i na njega potrošio svega tri mjeseca. Ili, točnije, tri desetljeća.


Naime, dobar dio života spremao sam se za ovu knjigu, a da nisam bio svjestan. Sve što sam učio, radio, iskusio ili fantazirao taložilo se, bilo amorfno i neprepoznatljivo, a onda se uobličilo na tastaturi računala čudnom lakoćom. Kad sam počeo pisati, zamislio sam sustavnu strategiju, temeljenu na misiji, viziji, ciljevima, akcijama i konkretnim projektima. Kao da je država poduzeće, racionalno, organizirano i lako upravljivo. Što sam bio dublje u problemu, postajalo je jasnije da se, kao kod svake vizije, zapravo radi o oblikovanju sna, satkanog od mašte i ambicije, od realnosti i fikcije, od znanosti i ludosti. Sada, nakon deset godina, vrijeme je za novi san, posebno zato jer se stari baš i nije ostvario.


Što su temelji Hrvatske 2030? Zašto uopće imati viziju? Aforizam kaže da prvo moraš imati san, želiš li da ti se on ostvari. Većina ljudi barem u mladosti ima san, ali kasnije njegovu (ne)realizaciju prepušta sudbini. Manjina pripada vizionarima koji neće posustati dok svoj san ne pretvore u realnost. Oni vjeruju da sudbinu ne treba prihvaćati već ju valja uzeti u svoje ruke. Da bi se vizija oživotvorila treba pokušavati, istraživati, mijenjati se i boriti. Ništa se neće dogoditi samo od sebe, zato sanjajmo, poduzimajmo i planirajmo!


Zamislite ovaj san: sjeli ste u vremeplov i upravo posjećujete Hrvatsku u budućnosti 2030. godine. Uspješna marketinška kampanja prezentiranja zemlje kao pionira biodigitalnog turizma učinila nas je najinteresantnijim odredištem istraživača novog stila života temeljenog na zdravlju, povećala interes za našom organskom hranom, maslinovim uljem, sanatorijima i zdravstvenim hotelima. U deset godina sagrađene su kaskadne retencije na Savi kod Zagreba. Sa četiri brane i s hidroelektranama od Bregane do Prečkog grad je dobio reguliranu rijeku, besplatnu struju za javnu rasvjetu, četiri rekreacijska jezera i sigurnu građevinsku zonu uz Savu s najljepšim pogledom te bogatom infrastrukturom muzeja i igrališta za djecu. Zagrebački Gornji grad postao je depolitizirano turističko središte s mnoštvom restorana, noćnih klubova i turističkih sadržaja, a državne institucije su preseljene u preuređeni prostor bivše sveučilišne bolnice na Laništu. Dubrovnik je postao politički i obrazovni centar jugoistočne Europe sa snažnim međunarodnim sveučilištem i regionalnim centrima EU, UN i NATO za ekologiju, ljudska prava, diplomaciju i vojnu strategiju. Hrvatsko zagorje otvorilo je brdsku cestu za bicikle, konje i kočije kojom brojni europski turisti putuju od dvorca do dvorca, tragovima srednjeg vijeka. Dvorci su preuređeni u hotele i zabavne parkove, organizirajući posjetiteljima edukaciju, kongresni turizam i zdravstvene usluge. Bivši vojni objekti i odmarališta uz Jadran postali su campusi vodećih svjetskih sveučilišta u kojima se odvijaju programi, kombinirani s međunarodnim sportskim igrama od jedriličarstva i vaterpola do mačevanja i golfa. U suradnji s njemačkim investitorima na ličkoj je visoravni otvoren zabavni park „Tragovima Winetoua“ koji nudi turizam planinskog zraka, ličke hrane, rafting i istraživanje prirode. Hrvatska je uspješno realizirala projekt Otoci znanja koji je obuhvatio Veliki Brijun (Europski centar

Nobelovaca), Prvić (Svjetska poduzetnička akademija), Koločep (Centar genetičkog inženjeringa) i Susak (Međunarodni etnološki institut).

Zamislimo kakvu državu želimo imati, a zatim se organizirajmo i krenimo u akciju koja će omogućiti da se taj san ostvari! Nemojmo čekati da naše probleme rješavaju Europska unija, Ujedinjeni narodi, multinacionalne kompanije, ili trendovi svjetskog tržišta! Ne krenemo li u realizaciju hrabre i poticajne vizije, bit će teško izbjeći budućnost koja donosi štrajkove, ulične nemire i socijalni revolt nezadovoljnog stanovništva. Naša kultura, političko i gospodarsko okruženje, u pravilu pate od skromnih ciljeva i manjka vizije. Hrvatskoj nedostaje samosvijesti, hrabrosti i spremnosti na složene i izazovne projekte te pobjedničkog duha uz koji bi globalni uspjesi bili mogući. Zato je jedan od zadataka Hrvatske 2030 promijeniti takav stav o budućnosti. Bez vizije, zemlja samu sebe osuđuje na preživljavanje i dugoročni neuspjeh.


Bitna osobina svake uspješne države je ambicija, želja da se napravi nešto veliko. Uspješni se ne zadovoljavaju malim ciljevima, beznačajnim pothvatima, prosječnim rezultatima, sitnim projektima i neznatnim efektima. Oni imaju hrabre vizije koje pokreću velika očekivanja. Slikovito rečeno, pucaju iznad cilja kako bi ga sigurno pogodili. Analiza zemalja koje su uspjele vizionarskim pristupom i hrabrim reformama bitno ubrzati svoj razvoj, ukazuje na nekoliko zajedničkih karakteristika. Kao prvo, sama vizija i strategija nisu dovoljne za uspjeh i stvaranje globalne konkurentnosti. Važan je cjelokupni strateški proces kojim će se izmijeniti sustav vrijednosti, kultura ponašanja i način razmišljanja. Nacije moraju biti sposobne promijeniti svoje dotadašnje gledanje, postojeće vizije i tekuće strategije i biti inventivne, gradeći na postojećem, ali jednako tako kreirajući nešto novo.


Druga važna činjenica jest nužnost snažnog vodstva s vrha. Vizija mora dolaziti, ili barem biti prihvaćena, od nositelja vlasti. Zemlje poput Izraela, Irske, Singapura, Švedske, Estonije, Danske ili Kine uspjele su u svojoj transformaciji zbog snažnog vodstva s vrha upravljačke piramide. Važno je za reforme pridobiti većinu stanovništva i sve slojeve društva. Pritom valja znati da uspjeh ovisi o osiguranju dugoročnosti pristupa. Neovisno o promjenama vlasti, potrebno je ostvariti konsenzus oko strateških promjena, kao i oko mjera i načina njihovog ostvarenja. Promjena stranke na vlasti ne smije značiti odustajanje od vizije i uspješnih strategija kojom se ona pretače u život.


Mislite li da je sve ovo tek nemogući san? Ako su mogli Finska, Singapur i Dubai, zašto ne bi mi? Najvažnije su pretpostavke otvaranje naših resursa svjetskom kapitalu koji vapi za pametnim i profitabilnim projektima, zatim poticanje poduzetničke klime i stvaranje uvjeta da javno-privatno partnerstvo i investicije pokrenu naše atraktivne resurse.


Vjerujemo li Marku Twainu, čovjek s novom idejom je luđak sve dok ta ideja ne uspije. Povjerujemo li u takvu viziju, makar se čini kao utopija, ona se može realizirati. Uz puno truda i malo sreće, za deset godina dobit ćemo Hrvatsku kakvu želimo ostaviti našoj djeci.

156 views0 comments