Kao roditelj četvero djece, sveučilišni profesor i nekadašnji ministar znanosti, promatram kako naš obrazovni sustav gubi korak s vremenom, zarobljen u starim paradigmama i problemima. Evo 14 gorućih problema, a sadržaj kurikuluma je najmanji od njih…
1. Ono što učimo nije korisno u realnom životu
Pred desetak godina proveli smo istraživanje na uzorku bivših studenata. Na pitanje koliko od naučenog ikad upotrijebe, odgovor je bio između 8 i 12 %. Dakle, tek desetina onoga što se uči na fakultetima upotrebljiva je u poslovnom i privatnom životu. Očito, škole kakve poznajemo ne stvaraju potrebnu kvalitetu. One su kao poduzeće čijih je 10% proizvoda ispravno. Takva firma odmah bankrotira, a to se, očito, događa i obrazovnom sustavu.
2. Problem se ne rješava istim razmišljanjem koje ga je stvorilo
Valja promijeniti način na koji vidimo obrazovanje kao sustav i redefinirati koncept učenja. Treba li nam reforma kurikuluma ili sveopća revolucija?
3. Digitalizacija bitno mijenja proces stjecanja i širenja znanja
Danas tinejdžeri dnevno provode 7 i pol sati na mobilnim uređajima. Reći će vam da su Google, Tik Tok, Wikipedia i You Tube sve što im treba da bi učili. Zašto obrazovne institucije brane upotrebu digitalne tehnologije pri učenju, umjesto da se na nju suštinski oslanjaju?
4. Birokracija je pojela inovaciju
Stalno rastuća regulativa, standardi, postupci akreditacije i slična pitanja zamagljuju stvarnu prirodu i ciljeve obrazovanja. Škole i sveučilišta trebaju prelazak s vladavine birokracije u carstvo poduzetništva i kreativnosti.
5. Sve je veći broj godina učenja bez rada
Učenici i studenti ostaju desetljećima odvojeni od svakodnevne prakse i izolirani od posla i stvarnog života. Umjesto učenja kroz učenje, valja poticati učenje kroz rad, borbu mišljenja, sukob ideja i stvaranje. "Učenici" budućnosti trebaju raditi i učiti cijeli život, a ne, kao sada, tek nakon stjecanja birokratske dozvole (diplome), preseliti u praktični svijet rada.
6. Proizvodimo poslušne papige, a ne poduzetne kreativce
Obrazovni se sustav oslanja na krutu strukturu nastavnih programa, stavlja naglasak na pamćenje i inzistira na disciplini. Umjesto da „štrebaju“, slijede učitelja i poštuju administrativna pravila, učenike treba poticati da analiziraju, zaključuju, istražuju, raspituju se i „razmišljaju svojom glavom”.
7. Treba učiti, ali i odučiti se
Važno je učiti nove stvari, ali i odučiti se starih koje više nisu relevantne. U dinamičnom svijetu brzih promjena ključna postaje sposobnost da se riješimo ideja, koncepata, teorija i pristupa koji više nisu valjani.
8. Učenje mora biti zabavno
Racionalni, dosadni i konzervativni stil poučavanja više nije prikladan. Profesori i učitelji moraju biti zabavljači, sposobni podučavati ozbiljne sadržaje na opušten i inspirativan način.
9. Znanja i vještine su važni, ali vrijednosti su važnije
U učenike na svim razinama obrazovanja valja usađivati vrijednosti poput iskrenosti, poštenja, kooperativnosti, solidarnosti i uvažavanja različitosti, a ne samo nuditi znanja i vještine. Posebno je važno jačati kod učenika i studenata emotivnu i socijalnu inteligenciju.
10. Od učenja u „kutijicama“ prema sintezi znanja
Obrazovni su sadržaji u pravilu odvojeni svaki u svoju „kutiju“, izolirani od drugih „kutija“. Valja reintegrirati odvojene pristupe i oživjeti ideju da je sve i umjetnost i znanost, i mudrost i pragma. Proizvodnja bezosjećajnih „fach-idiota“ mora ustupiti mjesto stvaranju fleksibilne, kompetentne osobe s empatijom i društvenom odgovornošću.
11. Deideologizacija i deteoretiziranje
Zastarjele, staromodne i ideološki obojene teorije i dalje su u centru većine nastavnih planova i programa. Valja uklanjati dosadnu i irelevantnu „teoriju“, a poticati dizajnersko mišljenje i analizu najboljih praktičnih iskustava.
12. Obrazovanje treba poticati strast i inicijativu
Većina najuspješnijih svjetskih poduzetnika nije završila studij. Umjesto da „jure za diplomama“, bili su znatiželjni, jurili za uspjehom i slijedili svoj san. Najbolje obrazovanje jača strast za stvaranjem i potiče na akciju.
13. Obrazovanje valja učiti ljubavi, a ne strahu
Organizacije budućnosti neće biti temeljene na strahu nego na ljubavi. Umjesto hijerarhije i krute birokracije danas pobjeđuju samoorganizirani timovi, zasnovani na partnerstvu, zajedničkoj viziji i vrijednostima. Umjesto kontrole i zapovijedanja, pobjeđuje okruženje u kojem su svi odgovorni, a kontrola se temelji na samokontroli.
14. Obrazovanje je na raskrižju, kao što je uvijek i bilo
Postojeći modeli škole i sveučilišta uglavnom su nasljeđe Renesanse, u očajničkoj potrazi za promjenom paradigme. Duboke promjene su nužne. U najmanju ruku, želimo li imati bolji obrazovni sustav, promjena kulture daleko je važnija od promjene kurikuluma.