Ovih me dana bivši studenti, prijatelji, suradnici pa čak i ljudi na ulici s nevjericom pitaju: Kuda idu svijet i Hrvatska? Dokle će ovo trajati? Što se događa s nama?
Teško je danas pratiti vijesti i ostati mentalno zdrav. Oko nas rat u Ukrajini, rat cijena hrane i energenata, rat ideologija i religija, rat zdrave pameti i gluposti. Kod nas krađa u Ini i korumpirana sutkinja kao vrh ledene sante masovne zlouporabe vlasti.
Moj nekadašnji profesor s Columbije, Nobelovac Joseph Stiglitz tvrdi da će aktualna kriza trajati cijelu generaciju. Rastuće političke i ekonomske napetosti ne mogu se razriješiti unutar postojeće kulture, vjerovanja i sustava vrijednosti. Nailazi potreba za nekom vrstom revolucije.
Kao prije svake „revolucije“, napetost raste do nepodnošljivosti. Globalni sukob između bogatih i siromašnih, razvijenih i nerazvijenih, uspješnih i manje uspješnih stvara podjele bez presedana u bilo kojem razdoblju povijesti. Proturječnosti se produbljuju, od interesnih ratova do korumpiranih državnih dužnosnika, od neučinkovite birokracije do neadekvatne zaštite ljudskih prava. Ljudi gube vjeru u demokratske institucije. Produbljuju se ekološki izazovi od globalnog zatopljenja i efekta staklenika do onečišćenja voda. Jačaju moralne i etičke dileme, povezane s promjenom uloge obitelji, spola, vjere i nacije koje sve dublje zadiru u pitanja smisla postojanja, slobode, bogatstva, pravde i poštenja.
Duboka kriza oko nas svakako je rezultat interesa. Podržani političarima, najmoćniji dobivaju što žele, a ostali trpe posljedice. Financijski zakoni idu u susret interesima banaka, zdravstvena politika interesima farmaceutskih kompanija, porezna politika interesima imućnih, radno zakonodavstvo interesima poslodavaca. Vlada postaje samo posrednik, o svemu odlučuju moćni i bogati.
Pobjeđuje moć novca i kratkoročna dobit. Živimo u doba koje je proglasilo špekuliranje vrlinom, a pohlepu pretvorilo u normu ponašanja. Događa nam se Domino efekt materijalizma. Što imamo više stvari, više ih želimo pa postajemo njihovi zarobljenici. Oboljeli smo od bolesti „stuffocation“, guši nas posjedovanje ogromne količine nepotrebnih stvari. A taj duh potrošačkog društva bogate čini bezobrazno bogatima dok sve veći broj ostalih baca u dužničko ropstvo.
Jedan je od ključnih problema današnjice potpuna erozija morala. Ideologija slobodnog tržišta reducira sve odnose na transakcije i sebični interes, osjećaj vrijednosti svodi na potrošačev izbor i uz njega povezanu cijenu. Među nemoralnima tržište postaje glavni izvor »neslobode«. Na njemu se sve može kupiti i prodati, bila to pozicija, vlast, posao, ljubav, moć, položaj, pravda, zdravlje, mladost, sportski rezultat ili sudska presuda. Imaš li dovoljno novaca, možeš se izvući iz svake nevolje. Sve je predmet trgovine, a opseg vladavine korupcije najbolje pokazuje što se događa kad se izgubi dostojanstvo, a zavlada potrošnja i njeno veličanstvo, novac. U takvom okruženju postaje normalno varati, krasti i kockati, a ne raditi jer prosječni prevarant zarađuje desetak puta više od najboljeg odgajatelja, učitelja, liječnika ili znanstvenika
Postali smo žrtve dvojnog morala: uče nas vjerovati snovima, a živjeti u gorkoj realnosti. Dok propovijedamo raj, prakticiramo pakao. Nije li čudno da stvari kojima smo se divili kod ljudi, a to su moralnost, dobrota, velikodušnost, otvorenost, poštenje, razumijevanje za druge i osjećajnost, uglavnom dovode do osobnog neuspjeha. Istodobno, osobine koje kolektivno preziremo poput krađe, grubosti, agresivnosti, zavisti, pohlepe, egoizma, strasti posjedovanja i sklonosti osobnom interesu uglavnom dovode do uspjeha.
Očito je, treba nam etička revolucija. Vraćanje na svijet u kojem caruju vrline, a ne mane. U kojem iza uspjeha preko noći stoji deset godina napornog rada. Svijet poštenja, morala, povjerenja i suradnje koji će zbrisati svijet nasilja, otimačine, korupcije i prijevare.
Ako vam kažu da je to utopija, sjetite se izjave Mark Twaina: I najluđa ideja je bila utopija dok nije pobijedila.