Kineski TikTok jedno je od najjačih oružja sadašnje i buduće dominacije te nacije nad ostatkom svijeta. Zašto? Njihovi algoritmi razlikuju se za Kineze i „Zapadnjake“. Svojima se nude algoritmi koji preferiraju i potiču rad na sebi, učenje i razvoj talenata pa imaju za cilj da mladi Kinezi zavole znanost, budu što bolji, da se zdravo takmiče i razvijaju pozitivnu sliku o sebi i svojoj okolini. S druge strane, algoritmi koji se nude „zapadnim“ korisnicima preferiraju podmetanja, glupe šale, površnu zabavu i praznu razbibrigu. Time se njihovi korisnici pretvaraju u zafrkante koji svoju okolinu i svijet vide neozbiljno, zlurado, kritički, zavidno i nekonstruktivno. Vrlo efikasno kolektivno „ispiranje mozgova“.
Svaka tehnologija u sebi oduvijek ima dvije strane: oslobađajuću, inspirativnu i poticajnu, ali jednako tako razarajuću, porobljivačku i zaglupljujuću. Isto vrijedi i za društvene mreže. Na nama je da biramo što ćemo dobiti, a što ne želimo izgubiti, no u tome se većina ljudi slabo snalazi. Bilo da smo roditelji, odgajatelji, djeca, djelatnici, političari, trgovci, marketinški profesionalci ili građani, često smo zbunjeni mogućnostima i opasnostima digitalnog svijeta pa, umjesto njegovog gospodara, postajemo njegove sluge, ili još gore, žrtve.
Kako se od toga obraniti? Vrlo jednostavno, znanjem. Što bi trebalo znati? Puno toga. Prije svega, na društvenim mrežama poput Facebooka, Instagrama i TikToka ili prilikom pretraživanja YouTubea ili Googlea uvijek igramo DVIJE ULOGE. Možemo biti subjekti ili objekti. Ako smo SUBJEKTI, koristimo tehnologiju da rješava neki naš problem. Na primjer, želimo se zabaviti, saznati cijenu nekog artikla, značenje nekog pojma, rješenje nekog problema ili, općenito, informaciju koja nam pomaže pri odlučivanju. Ako smo OBJEKTI, onda tehnologija upravlja nama, potiče nas da klikamo i pretražujemo što nam nije bio cilj, nudi nam neki proizvod, uslugu ili sadržaj koji inače ne bismo željeli niti trebali. Zato je ponekad dovoljno samo se zapitati: Jesam li na ovoj web stranici ili kod ovog klika na sliku ili video SUBJEKT (sâm sam to htio jer mi nešto treba) ili sam zapravo OBJEKT (nekako sam ponudama i sugestijama algoritama dospio ovamo). Jednostavan savjet, ali ga je teško slijediti jer smo već postali robovi loših navika pa „surfamo“ i gdje treba i gdje ne treba.
Izazov je tim jači jer su sve društvene mreže besplatne. No valja se sjetiti stare mudrosti da, ako ne plaćaš neki proizvod, onda si vjerojatno ti proizvod. Naime, besplatne društvene mreže besramno mnogo zarađuju na nama, ali to čine potajno, bombardirajući nas reklamama, prateći nas algoritmima, usmjeravajući naše putovanje mrežnim prostorom i bilježeći naš digitalni otisak, pretvarajući nas u OBJEKT „nečujnih“ marketinških, političkih i sličnih kampanja, navodeći nas na određeno mišljenje i ponašanje, „ispirući nam mozak“. Uz to algoritmi društvenih mreža, težeći privući našu pažnju, preferiraju senzacionalizam, šok i nasilje te time dodatno negativno utječu na nove generacije. Stvarajući moćni paralelni virtualni svijet, sve većem broju ljudi daju izlike i razloge za dodatnu društvenu izolaciju i bijeg od „dosadne“ svakodnevnice.
Društvene mreže još nas na jedan način porobljavaju. Pretvorile su nas u sitne svakodnevne proizvođače laži i objekte vlastite taštine, potičući nas da fotošopiramo vlastite portrete, retuširamo porodične i profesionalne živote i stvaramo izmišljene slike osobne idile i kad je u stvarnosti nema.
Društvene su mreže glavni alati kapitalizma nadgledanja (surveillance capitalism). Sve što radimo u digitalnom svijetu, pažljivo se prati, analizira i bilježi da bi se onda moglo upotrijebiti „protiv nas“. Justin Rosenstein, bivši djelatnik Facebooka koji je izmislio „lajkove“, u čuvenom dokumentarcu „Social Dilemma“ nerado priznaje da je suodgovoran za ovisnost koja se kod korisnika razvija prema društvenim mrežama. One su namjerno dizajnirane tako, sasvim nalik sličnim zahvatima proizvođača hrane, alkohola, cigareta ili droge. Jer ovisnik postaje rob. Zato većina menadžera Googlea i Facebooka u istom filmu tvrdi da su vlastitoj djeci zabranili ili barem savjetovali ograničeno korištenje proizvoda i usluga u čijem su stvaranju sami godinama sudjelovali.
Srećom, neki pozitivni trendovi se naziru. Mladi se sve više „skidaju“ s Facebooka, iako ne i s TikToka. Zadnjih je 5 godina Facebooku vrijednost dionice pala 28%, a u odnosu na listopad 2021 čak 178%. Opada i dnevni broj pregledanih videa na YouTubeu, a slični trendovi očekuju sve ostale društvene mreže.
Zapravo, treba nam „digital detox“. Od svakog zagađenja moguće je braniti se i liječiti povremenim potpunim izbjegavanjem „otrova“ kojem smo izloženi. Budimo SUBJEKTI u digitalnom svijetu, a ne OBJEKTI. Obnovimo druženja uživo s prijateljima, susjedima i kolegama, vratimo se starim hobijima koji uključuju prirodu, kretanje, stvaranje i kreativnost. Na jedan dan tjedno ili barem na par sati isključimo računala i mobilne telefone i umjesto gledanja u ekran zagledajmo se u nečije oči i razgovarajmo. Najbolja društvena mreža uvijek će biti fizička, a ne virtualna, ona koju stvaramo posrednim kontaktom i suradnjom s ljudima. Time smanjujemo opasnost da nam društvene mreže postanu ono što su sitnim mušicama paukove mreže.