Afirmirati mentalitet održivosti umjesto uništavanja

Moderni svijet karakteriziraju konzumerizam i potrošačka groznica, čija je posljedica gomilanje stvari. Kupovanje postaje kompenzacija za psihički i društveni stres kojem smo izloženi i koji sve više ljudi baca u depresiju. Ono što kupujemo i trošimo sve je neracionalnije i sa stajališta energije i sa stajališta materije. U suvremenom gospodarstvu sirovine se pretjerano iscrpljuju, proizvodi stvaraju po vrlo niskim cijenama, a potom brzo upotrebljavaju i još brže bacaju. Izrazito kratak životni ciklus proizvoda nesmiljeno troši neobnovljive resurse, nepovratno zagađuje okoliš, a samim time smanjuje prostor za kvalitetan život. Ekološki gledano, takav model proizvodnje i trošenja neodrživ je na planetu s ograničenim resursima i limitiranim kapacitetom za regeneriranje.

Zato linearnu ekonomiju valja ubrzano zamijeniti modelom cirkularnog gospodarstva, temeljenog na kružnom kretanju od sirovina preko proizvodnje do potrošnje i natrag u procesima ponovnog korištenja (Reuse), popravljanja neispravnih proizvoda (Repair) ili recikliranja (Recycle). To je sustav u kojem se sve obnavlja i ništa ne propada, što znači da “otpad” ne postoji, nego sve “potrošeno” ponovno postaje resurs. Kružno gospodarstvo omogućava ponovno korištenje i recikliranje proizvoda, stvaranje novih radnih mjesta i čuvanje prirodne regenerativne sposobnosti okoliša, uz generiranje dodatnih financijskih sredstava. Dok glavni protivnici kružnog gospodarstva govore o velikim troškovima “recikliranja”, zagovornici ističu da je to jedini put prema dugoročnoj uštedi i istinski održivom razvoju.

U filozofskom smislu, kružno gospodarstvo teži afirmirati novi mentalitet održivosti i sklada, koji počiva na ideji obnavljanja, a ne uništavanja, na poticanju sklada i suradnje, a ne konflikta i konkurencije, na vrijednostima zajedništva i brige za opstanak svih, a ne na sebičnom interesu pojedinaca i skupina u želji da profitiraju na račun drugih.

Napredak digitalne transformacije, biotehnologije, nanotehnologije i novih materijala danas je u stanju pridonijeti stvaranju procesa koji štede resurse i razvijati pametne i čiste industrije. Ključnu ulogu u tome ima ubrzana digitalizacija. Upotrebom podataka, prenošenjem informacija, a ne ljudi i roba, povezivanjem resursa u tehnološke i društvene mreže stvaraju se temelji sasvim novih poslovnih modela. Najpoznatiji je primjer “Uber”, platforma koja digitalno povezuje sve one koji nude odnosno traže uslugu transporta i time štede resurse. Trend “uberizacije” kombinacija je “zelenog” (ekološki svjesnog) i “digitalnog” (na informacijsku tehnologiju oslonjenog) rasta koji stvara održivije proizvode i usluge te omogućuje racionalniju uporabu energije i neobnovljivih resursa. Sve to u skladu s idejom da Zemlju nismo naslijedili od djedova, nego smo ju posudili od unuka.

Zagovornici cirkularne ekonomije ističu da inzistiranje na održivosti ne mora značiti nižu kvalitetu života za kupce i korisnike takvih proizvoda i da je to moguće postići bez dodatnih troškova. Protivnici se s tim ne slažu. Glavni argument pristaša kružnog gospodarstva jest da takvi poslovni modeli mogu biti jednako profitabilni kao i linearni modeli, omogućavajući proizvodnju i trošenje istih ili vrlo sličnih proizvoda i usluga tradicionalnima. Glavni argument protivnika cirkularne ekonomije jest da su takvi poslovni modeli skupi i neefikasni.

Ono što je jeftino za proizvođača, nije uvijek jeftino za državu i društvo u cjelini. Ono što ima kratkoročno pozitivne posljedice na profit i rast, može imati dugoročno katastrofalne posljedice na društvo i ekologiju. Danas mnoge zemlje ozbiljno shvaćaju taj problem, a jedna od najvećih, Kina, promovirala je cirkularnu ekonomiju kroz nacionalnu politiku još 2006. godine, definiravši njezine projekte, aktivnosti i ciljeve za razdoblje od 50 godina.

Procjene govore da bi kružna ekonomija gospodarstvu Europske unije godišnje mogla pridonijeti s dva trilijuna eura, što je ekvivalent dvadesetak BDP-ova Hrvatske. Osim ekonomskih moguće su i druge pozitivne posljedice na gospodarstvo, društvo i okoliš, prije svega bolja upotreba sirovina, veća kvaliteta zraka, zbog manje spaljivanja, kvalitetnija vodocrpilišta, s manje toksičnih materijala, i slično. Usto, kružno gospodarstvo stvara nova radna mjesta. Procjene govore da se za svakih 10.000 tona otpada može stvoriti jedno radno mjesto ako se taj otpad spaljuje, šest radnih mjesta ako se baca na odlagališta, 36 radnih mjesta ako se reciklira i 296 radnih mjesta ako se ponovno upotrebljava. Zato “zelena radna mjesta” postaju rastući segment gospodarstva.

Europska unija brojnim strategijama i programima nastoji afirmirati zelena radna mjesta, zelene projekte i zelena poduzeća kroz zakonodavstvo i Strategiju Europa 2020. Cilj je tih inicijativa povećati prenamjenu i recikliranje postojećih ili već korištenih materijala i proizvoda da bi se razvili novi poslovi i otvorila nova radna mjesta. Procjene za EU govore da povećanje produktivnosti “recikliranja” za 30 posto do 2030. godine može povećati BDP za gotovo 1 posto, uz stvaranje dva milijuna radnih mjesta.

Na kraju, važno je shvatiti da se ne radi samo o novom modelu gospodarenja nego i o novom mentalitetu. Naime, kultura cirkularne ekonomije temelji se na vrijednostima koje su drukčije od ideja i tradicija poduzeća linearne ekonomije. Iako je glavni zadatak i dalje ostvarivati dobit i imati rast i razvoj, ne valja stavljati brojke ispred vrijednosti. Ekonomske rezultate ne treba postizati ponašajući se neodrživo, gazeći ljude, ne poštujući moralne norme i ignorirajući ekološke standarde. Sve se kompanije u misijama i vizijama kunu u održivost i brigu za ljude i okoliš, ali se mnoge u utrci za profitom ponašaju suprotno. Vrijednosti kružnog gospodarstva nisu samo za web-stranice, reklamne poruke i dokumenti, nego ih valja svakodnevno živjeti. Jer ljudi koji narušavaju vrijednosti kružne ekonomije čine dugoročnu rak-ranu poslovne kulture poduzeća, a ujedno štete cijelom planetu i budućnosti ljudskog roda.

Potencijali cirkularne ekonomije svuda su oko nas, ali je za zaokret ključna promjena mentaliteta. Moramo promovirati nove vrijednosti da bismo dobili novo ponašanje. Valja razmišljati sustavno, “zeleno”, cirkularno i održivo, nesebično i sinergijski, jer inače osuđujemo gospodarstvo i društvo na ostanak u slijepoj ulici neodrživog razvoja.

članak objavljen u magazinu Pogled, 22.4.2026.