Osobna biografija

  • Osobna biografija
  • Osobna biografija
  • Osobna biografija
  • Osobna biografija
  • Osobna biografija
  • Osobna biografija
  • Osobna biografija
  • Osobna biografija

/ 8

Velimirova osobna priča počinje u rodilištu Zajčeve bolnice u Zagrebu, jednog davnog ljeta, najtoplijeg u deceniju.
Mama je govorila da je kao beba plakao samo kad je bio gladan. Tata se hvalio da je kao dječak često kući stizao krvavog nosa, jer bi se potukao s onima koji su napadali manje od sebe. Trešnjevka njegovog djetinjstva bila je sva u cvatu u proljeće, mala dvorišta nedjeljom bi treštala glazbom i mirisala na pečenu piletinu s krumpirom. S trinaest je godina u Pionirskom gradu osvojio prvi šahovski turnir, U Klasičnoj gimnaziji osnovao rock band, haklao u grabi za NK Trešnjevku, diplomirao na Ekonomskom i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu s Rektorovom nagradom. Kao Fulbrightov stipendist na Columbia University u New Yorku završio je jedan od najboljih svjetskih menadžerskih studija, ali je odbio stipendiju za doktorat, jer ga je zvao bijeli Zagreb grad, mirisi Medvednice pod snijegom, blatno-šljunčana obala Bundeka i okus maminih palačinki. Onda je postao (najmlađi na Sveučilištu) doktor informatike i biografija se počela puniti: profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Eisenhower Fellowship vlade SAD, nagrada Mijo Mirković i Josip Juraj Strossmayer za znanost, gostujući profesor na UCLA (Los Angeles), na Pekinškom univerzitetu u NR Kini, u Budimpešti, Mariboru, Grazu, Sarajevu, Splitu, Rijeci, Podgorici, Dubaiu. Bio je direktor Zavoda za informatičku djelatnost Hrvatske, Ministar za znanost, tehnologiju i informatiku i član Hrvatske vlade, Predsjednik Komisije za znanstveno-tehnološku suradnju Alpe-Jadran, član središnjeg odbora Europskog pokreta, vođa Radne skupine Predsjednika Mesića za strategiju informatizacije, nestranački i volonterski predsjednik Skupštine grada Zagreba, počasni član Hrvatskog helsinškog odbora i Rimskog kluba, savjetnik Svjetske banke za Change Management, gradski zastupnik i kandidat Svjetske akademije umjetnosti i znanosti. Na policama kućne biblioteke skupilo se šezdesetak znanstvenih i stručnih knjiga koje je objavio, samostalno ili u koautorstvu. Tik uz njih naći će se zbirka političkih eseja “Od krize do vizije”, roman „Privatne istrage”, strateška studija „Hrvatska 2020“ s predgovorom Predsjednika Josipovića, slikovnica „Veliko putovanje maloga Globusa“ i knjiga poezije “Razne igre”. Velimir je dobio nagradu „Zlatno pero“ Društva novinara Hrvatske, objavivši više stotina kolumni u dnevnim i tjednim novinama ili stručnim časopisima. Voli putovati, svira gitaru i klavir, sklada glazbu, redovito igra mali nogomet, uživa u tenisu i vožnji bicikla, a najveću mu životnu radost predstavljaju vesele oči supruge Ane, djetinji osmjeh kćeri Lane te razgovori i igre sa maloljetnim sinom Lukom i punoljetnim Darijem i Davorom.

Biografija - prezentacija

VRH STRANICE